sreda, decembar 26, 2007

Dnevne novine u Srbiji

Pre neki dan Predsednik Srbija je posetio gradilište Društva istraživača „Vladimir Mandić Manda“, tim povodom sam sutradan kupio sve dnevne novine koje sam našao na trafici kako bih uradio press cliping ovog događaja za Istraživače. Kako sam preživeo čitanje svih ovih novina teško je iskazati lako. Prosto moram tražiti od Istraživača da mi ovo računaju kao donaciju, ali ne u vrednosti dnevnih novina (oko 300 din), niti u vrednosti mog vremena, već u vrednosti pretrpljenog duševnog bola (brat bratu 400.000,00 dinara :) ).

ALO su izvesne dnevne novine koje se hvale da su najveće. I stvarno da biste ih čitali treba vam sto za stoni tenis. No vesti su veoma kratke i bey ikakve informacije u sebi da to čitanje neće dugo trajati.

SUTRA, da da. „Sutra“ su novine koje izlaze od skoro. Jedna od glavnih vesti je „Magarac čuva ovce“. Tu su naarvno i vesti iz pouzdanih izvora pune sočnih detalja, koje ne može niko da vam potvrdi sem određenih pokojnika i tog samog izvora.

GAZETA, tj „Srpska gazeta“, da se neko ne zezne i ne pomisli da je u pitanju ruska gazeta. Novine na istom kvalitetu papira, sa posebnim osvrtom pišu o jednom od predsedničkih kandidata, dok drugog favorita možete pronaći na marginama.

PRAVDA. Hmzanimljiv naziv. Pretenciozan? Pa ako se kaže kako je predsednik Srbije pio kuvano vino u fabrici „Krušik“, može se zaključiti samo da je vest nastala skraćivanjem zbog malog prostora namenjenog za istu, i igrom gluvih telefona. Istina je da je čaj a ne vino bilo posluženo u Istraživačima a ne Krušiku.

E sad dolazimo do onoga za šta sam do sada mislio da je žuta štampa. Ali u poređenju sa gore pomenutim, to su dela klasične književnosti.

KURIR. Standardno ekskluzivan. Crna boja i bukvalno i figurativno preovladava.

PRESS. Ovde čak čovek i može da se informiše. I dalje su tu vesti koje se oslanjaju specijalne izvore, ali pokrivene su skoro sve oblasti koje čitaoca mogu zaniamti. Skoro pa novine.

Hm. Bez posebne karakterizacije ću pisati o „Glasu javnosti“, novinama koje sam krajem devedesetih redovno čitao. Danas prazne. Bez informacija, bez senzacija. Ne sećam se ni šta bih vam o njima rekao.

I sada dolazimo do „Politike“, „Danasa“, „Blica“ i „Novosti“. Prave dnevne novine. Informativne i analitičke pre svega… Novosti su se dosta popravila u odnosu na vreme kada sam o njima mislio kao o radničkim novinama.

Ovo je bila jedinstvena prilika da u jednom slučajnom danu pregledam sve novine koje kod nas izlaze. I ovaj uzorak je pokazao upravo ono što smo i pretpostavljali.

Količina gluposti koje sam pročitao, i koncepcije koje nisam razumeo, kao i boja na prstima definitivno ukazuju na to da će ova akcija biti dobra donacija Društvu istraživača, ali kao što rekoh, kroz pretrpljeni duševni bol koji sam preživeo čitajući sve ono što ima hrabrosti da se nazove dnevnim novinama.

ponedeljak, decembar 24, 2007

Idemo dalje

Neki od vas su me pitali da li cu da pisem i dalje. E sad, iako je blog otvoren kako bih olaksao pisanje sa samog putovanja, pokusacu da nastavim sa nekim postovima koji se ticu tema interesantnih za mene i moju okolinu.

Citamo se.

Adaptacija

Sa bilo kog putovanja da se vratimo uvek nam treba vremena za adaptaciju. uvek postoji neka zal za lepim trenucima, drugacijim od svakodnevnih.

Pa jos kad je to povratak sa jako uspesnog putovanja, u egzoticnu zemlju, zajedno sa zanimljivim ljudima, onda je ta adaptacija na svakodnevno i obicno, mnogo teza.

U takvim trenucima, sreca je ako vas kod kuce ceka veliki broj obaveza ili nekih aktivnosti. Nisam ni stigao da se osvrnem, niti raspakujem, niti objedinim utiske u jednu pricu, a vec stize na red odlazak u Petnicu i pregled prijava.

Cetiri dana posvecenosti odgovornom poslu odabira ucesnika za seminare u 2008. godini. To definitivno odvlaci paznju od prethodnog putovanja. Mada su bile 2 projekcije fotki za moje kolege i bezbroj sitnih prepricavanja, uz naravno jos uvek aktuelnu salu na racun mog (ne)uspesnog povratka iz te daleke zemlje.

utorak, decembar 18, 2007

Nazad na Balkan

Prelazak iz kataraskog prevoznika u grckog prevoznika u Atini, je bio bas dobar nacin da se covek vrati na Balkan.

Stjuardese namrgodjene, kao da ih je neko naterao da dodju na posao. Dele klopu bez ikakvog manira i bez komunikacije sa putnicima, kao na pokretnoj traci. (Moram da priznam da sve ovo ne bih primetio da smo leteli JATom, jer bih to nekako i ocekivao :) )

Sve suprotno ljubaznosti osoblja arapskog prevoznika. Sve suprotno izgledu i osmehu arapskog osoblja.

A putnici. E to je prica za sebe. Dok smo 5-6 puta veci avion na letu do Atine popunjavali u redu, miru i tisini, ovaj mnogo manji je popunjavan uz mnogo buke, komentara, nervoze itd. Naravno ne znam da li treba da kazem, da su putnici uglavnom bili nasi :)

Povratak na Balkan iz sveta za koji mislimo da je mnogo manje uredjen i kulturan (ogromne predrasude) od nas, je bio bolan ali brz.

Home sweet home.

nedelja, decembar 16, 2007

Over

Evo me na aerodromu u Dohi. Cekam poletanje za Atinu. Napustio sam Maleziju, zemlju koja me je mnogo pozitivno iznenadila.

Juce popodne sam proveo u obilasku zanimljivih lokacija u samom centru grada. Shvatio sam da je KL u celini jako uravnotezenog izgleda, tj svi delovi su podjednako razvijeni. Mislio sam da je samo fensi deo grada u kom smo mi bili takav, ali ne. U sustini KL je jako moderan i lep grad. Sa dosta lepih gradjevina iz perioda britanske kolonijalne vlasti.

Zeleznicka stanica u KL


Nacionalna dzamija


Trg nezavisnosti

Naravno ima siromasnih kvartova, ali toga ima svuda. A cak i deo grada koji se zove China Town je jako simpatican.

KL je grad u kojem bih mogao ziveti. Doduse malo bi mi smetala visoka vlaznost vazduha, ali bih na neko odredjeno vreme mogao boraviti tamo.

Kada se vratim nazad postovacu jos neke fotke kako bih vam ilustrovao sam down town Kuala Lumpura.

Kao neka vrsta zakljucka, Malezija je drzava koju svakako treba posetiti. Ima mnogo sta da se vidi, a i veoma je ugodna za boravak.

subota, decembar 15, 2007

Kosovo

Ma sta mi mislisli o ovoj temi, ona je ocigledno svetska tema. Svih ovih dana su vesti o desavanjima u vezi Kosova i Metohije bile prisutne u dnevnim novinama.

Mnogo sam obicnih ljudi sretao koji su upoznati sa desavanjima kod nas.

Nije dakle da samo globalni mediji ponekad izveste o KiM, nego bar u ovoj zemlji ova tema jeste prisutna.

Naravno da to verovatno ima veze sa religijom koja ih povezuje.

Koliko god zeleo da se bar na 7 dana iskljucim iz desavanja na politickoj sceni kod nas, ova tema me je ipak stalno vracala nazad.

petak, decembar 14, 2007

Batu pecine

Na periferiji KL se nalazi prelepo cudo prirode, koje je covek od davnina koristio za svoja religiozna svetilista.

U tom delu grada zivi nacionalna zajendica Indijaca, a Batu Caves su pecine visoko u brdu (do koji vodi oko 200 strmih stepenika) u kojima se nalazi nekoliko budistickih hramova.






Zurke, pabovi, nocni zivot...

Sve je mnogo drugacije nego sto biste ocekivali u zemlji za koju stemislili da je konzervativna i cija viza ima crveni dodatak.

O svim tim detaljima cu vam sad napisati na lokalnom dijalektu jer je tako bolje :)

Mdfgtyj nkert gbnwsd tkmsl n uij kopasd mmnfostd plert. Qery umn wrt u nkdnsm mio trp srdtd 40 gh 100 evra tgjik mqstr alo. gbnwsd tkmsl n uij kopasd mmnfostd plert. Qery umn wrt u nkdnsm mio rdtd gjik mqstr alo.

Jos vise detalja kad se vidimo.

U Maleziji je dosta prisutna foot masaza i masaza uopste.

četvrtak, decembar 13, 2007

41. sprat

Danas sam bio u poseti najvisoj zgradi (ne toranj, nego zgrada koja se koristi za biznis ili stanovanje) na svetu (88 spratova) . Na 41. spratu. U pitanju je inace zgrada uprave naftne kompanije Petronas. A zgrade se zovu Petronas Twin Towers.

Slike govore vise od reci...





Oblacenje

Nisam znao sta da ocekujem u vezi sa oblacenjem. Poneo sam i kratke pantalone, ali nisam znao da li cu moci da ih nosim. Nisam znao da li su suvise konzervativni ili ne.

Medjutim zanimljivo je da bar u ovom delu KL koji zovu "Zlatni trougao" gde je sediste hotela sa 5* i kongresnih centara, muskarci uopste ne nose kratke pantalone i sorceve, bez obzira na godine. Danas planiram malo da procunjam po ostalim delovima grada pa vam mogu preneti utiske odatle. Mozda je prosto vrsta gostiju takva da nista sem dugih pantalona nije prihvatljivo.

Zene se oblace saroliko. Moderno, ali i tradicionalno. Medjutim kada kazem tradivcionalno, mislim da je bas tradicija razlog za to, a ne iskljucivo religija. Nose marame, ali veselih boja. No jako su komunikativne spremne za razgovor i nisu povucene, pa zbog toga smatram da nije religija ta koja ih tera na oblacenje na taj nacin. Jer da jeste onda bi izbegavale bilo kakav kontakt pogotovo sa strancima. Naravno naidje i poneka zena obucena od glave do pete u crno sa prorezom za oci. Ali njih je jako malo.

No i ovo je mozda cinjenica da se krecemo jedino u svetskom delu KL.

sreda, decembar 12, 2007

Moja prezentacija

A sada malo ono i zbog cega sam ovde. Juce je zavrsena jedna od 3 Diplo prezentacije. Necu vam pisati mnogo o tome, a slike vam mogu ilustrovati kako je bilo.


Pre

Tokom

Kolega Vlada na sceni


Posle

Akvarijum u KL


Bozic u KL

Ne ja, nego praznik.

Neverovatna je cinjenica da je ceo grad okicen. Da su svuda jelke. Da uveliko traju Bozicne zurke.

Svuda su ljudi sa crvenim kapicama i svuda su lpo okicene jelke. Ispred nekih hotela su cak religijski motivi rodjenja Isusovog.

Sve bi ovo bilo normalno da sam ja trenutno, recimo u Kopenhagenu. Medjutim ja sam u zemlji koja je 80 posto muslimanska.



Mogao bih opravdati hotele da time podilaze gostima, ali to sto se u pabovima i kaficima ljudi (domaci) vesele a Bozicnim zurkama uz sve elemente zapadnjackog praznika, to mi nije jasno. Da li je to pop kultura?

I da. Ono sto preovladjuje na svim ovim jelkama jeste belo paperje. Jako je zanimljiva ta potreba da ljudi iz ekvatorske zemlje simuliraju sneg. A verovatno ga nikada nisu videli uzivo.

Vreme

Zivot u oblaku.

Na subjektivnih 40 stepeni.

To je ukratko opis klimatskih uslova. Visoka vlaznost sa relativno visokom temperaturom daju subjektivni osecaj da je temperatura mnogo visa. U ponedeljak je vlaznost bila takva da si non stop orosen, tj kapi se kondenzuju na tebi. A onda pocne da pada kisa, ali tako lagano, jer nastaje na nekoliko metara iznad zemlje. A kad pogledas ka svetlu sve lici na ono kada kod nas pada sneg.

Oni nose kisobrane ali nama ova kisa donosi olaksanje a od nje nisi mnogo mokriji nego kad ne pada pa se nista ne menja.

E sad. U mikroklimatskom smislu, nam mnogo vise smetaju air conditioner-i jer je temperatura u zatvorenom prostoru neverovatni 20 stepeni. I konstantno je hladno. A kada izadjes napolje mozes da se srusis od promene temperature i vlaznosti.

I da. Sinoc sam video zamagljene prozore. Ali sa spoljne strane. Hm. Covek svaki dan nesto novo nauci. A vi sad zamislite razliku u temperaturi.

Kuala Lumpur

Vec sam pisao da sam smesten u hotel koji je u samom centru. To mi je dalo priliku da upoznam sam down town.

U samom centru su 90 posto hoteli a ostalo poslovne zgrade. Stambenih nema. To sa tolikim brojem hotela me je stvarno iznenadilo, ipak sam ocekivao menhetnovski pristup da ipak skoro sve budu poslovne zgrade. Ali ne. Hotel, hotel, hotel.... Ne zna se koji je veci od kojeg.

Raspitali smo se ovde da li ima jos cega u KL i gde obicni ljudi zive. Pa se spremamo ovih dana malo da obidjemo i siri centar grada i osetimo pravi zivot u ovom gradu.

Setajuci prvo vece gradom naisli smo i na market kvart u kojem je jedna ulica kineska ulica. Mene je najvise podsetila na prolaz na Zelenom vencu u najgora vremna. Samo sto ovde postoje mini boxovi sa bukvlano svime sto vam moze pasti na pamet. I Sve je jeftinije bar 2-10 puta od onih cena za koje ja znam. O kvalitetu necu da sudim, ali mislim da su stvari kvalitetnije od onih kinsekih kod nas i da su ovde one koje se rade u trecoj smeni kada Nike menadzment spava :) Sve je puno ljudi, svi se cenkaju... Ulica radi ceo dan i noc.


Taksisiti su zanimljiva fela. Moras i sa njima da se cenkas i to dobro. Razni ljudi su taksisti, a pre neko vece smo sa jednim imali diskusiju o staroj Jugi kakvu bi pozeleli svi politicari te bivse zemlje. Kada smo dosli do rasprave o 15 km morske obale koju Bosna ima i kako je time ostecena kao bivsa republika, shvatio sam da vise ne treba govoriti odakle dolazis. Da bukvalno je covek znao koliko u kojoj republici zivi muslimana, zasto se gde sta desavalo. Naravno mi smo na tapetu.

Pa posle recite da nismo dosli do statusa prekvalifikovanoe civilizacije.

Eh da. Policije nema nigde. ili ih ja bar nisam video.

Ljudi

Ovakav stepen ljubaznosti jos nisam imao. Ljubazniji su cak i od indusa. Izgleda da je to azijatska osobina.

Svi se smese, svi ti se naklanjaju, svi ti se javljaju. Nije u pitanju samo hotelsko i ugostiteljsko osoblje vc i svi drugi koje sretnes.

Da li na ovo ima uticaja i drzavno uredjenje i politicke prilike u zemlji? Verovatno.

Pomalo ti bude neprijatno sto si ti nekada u sred razgovora sa sagovornikom a osoblje ti se naklanja i javlja. Naavno da moras da odgovoris i time prekines dotadasnju komunikaciju.

Naravno da sve ovo prija, ali je ipak pomalo cudno. Ali dobro ako nista bar iza ovih osmeha i ljubaznosti izgleda kao da stvarno stoji prava emocija za razliku od Mc Donald's ljubaznosti i vestackog osmeha.

Prijatna zemlja, ljubazni ljudi.

utorak, decembar 11, 2007

Pogled iz sobe nocu

ponedeljak, decembar 10, 2007

Konacno....

I konacno sam na izlazu iz aviona. Da li sam andole ostavio u Bg? Prvo sto mi pada napamet pre nego sto sam izasao napolje i suocio se sa 29 stepeni i vlaznoscu od u tom momentu samo 80 posto. A ja u duksu, sa jaknom u ruci.


Aerodrom prelep. Uredjen. Cist. Sa tapaciranim stolicama, ali one nisu masne i izgorele. Odmah smo morali vozom (onim sto ide automatski bez vozaca) u drugu zgradu gde je pregled pasosa i preuzimanje prtljaga.

Sve bez guzve. Nekoliko redova. Dovoljno saltera. Sve ide relativno brzo. I ovde se ljudi razvrstavaju u grupu kojoj i mi pripadamo sa nasim pasosima i onu drugu - ali ovoga puta malezijsku. Dakle i EU i svi ostali smo zajedno. Prvi put posle X putovanja. U stvari se i ne secam kada sam zadnji put bio na nekom prelazu a da ne pise "non EU".

Sve ide brzo. A onda. Opet mi pravimo problem. Ne mogu da nas nadju na spisku u kojem stoji koliko dugo mozemo da ostanemo u zemlji. Da li smo SFRJ, SRJ, SCG, ili samo S. Prvo nam kazu 15 dana, pa onda opet konsultacije pa nam kazu mesec dana. Svejedno nam jer mi ostajemo manje od 10 dana.

Posle toga jos jedna briga. Da li je nas prtljag dosao sa nama ili cu moati svako vece da perem ves kako bih mogao sutra normalno da izgledam. Srecom torbe su dosle gde i mi, a ne u Australiju ili Papua Novu Gvineju.

Cenkamo se sa milijardu napasnih taksista ispred aerodroma. Vlaga i temperatura ipak idu njima u korist. Uspevamo da se dogovorimo i krecemo put KL, koji je oko 50 km od aerodroma.

Sve je zeleno. Mnogo zeleno. Iz aviona sam prilikom sltanja prvi put video hiljade hektara pokrivenih zelenim palmama. Vlaga pogoduje vegetaciji....

Veciz daljine se naziru bliznakinje, do skora najvise zgrade na svetu. Grad pun oblakodera. Ja sam smesten u hotel u samom centru. Vidim Kongresni centar gde ce biti konferencija. Ali ne samo to pogled mi je takav da, da sam slucajno u Parizu, onda bih sigurno gledao u Ajfelov toranj :)

Dakle, moj pogled iz sobe:

Komfor na sedmom nebu

Avion koji smo leteli malo vise od 7 sati na poslednjoj destinaciji dolaska u Maleziji je bio veoma komforan.

Sacekalo nas je ljubazno osoblje, koje po mojim pretpostavkama ne odslikava stanovnistvo Katara (Qatar Airways je prevoznik) ili moje poznavanje ove drzave ipak nije ni dovoljno osnovno :) Ocekivao sam da cu mozda sresti i nekog naseg stjuarta.

Na sedistu nas je sacekalo zanimljivo pakovanje za put - cetkica za zube, veoma veoma mala pasta za zube, carape (kada se izujete - da da- izujete), zaklon za oci, cepovi za usi. Smestili su nas pore prozora u udobna sedista sa malim televizorom ispred svakog sedista.

Uzivao sam gledajuci aktuelne TV serije i filmove.

Klopa. Hm. Probao sam prvi put teletinu (ubio si bambija :)) sa boranijom i kokosom ?!

Pred zoru su stjuarti zatvorili sve prozore, a mi se zapitali zasto. Sve dok se nismo usudili da otvorimo zaklon malo i da ga odmah sklopimo. Ne zbog toga sto su gremlini odvaljivali krilo, nego zato sto je napolju bilo toliko belo da covek ne moze da gleda. Bili smo iznad belih oblaka a nebo je bilo vedro. Gore nego suncani dan na ski stazi.

Pred samo sletanje jos jednom su nas podsetili na belesku sa nase vize. Suptilno su rekli da je kazna za posedovanje nedozvoljenih stvari (citiram) "dekapitacija".

Lepsu dobrodoslicu nisam mogao dobiti. Odmah sam pretresao sve dzepove :)

Medjutim iznenadjenje je tek sledilo ...

nedelja, decembar 09, 2007

Atina – Katar

Bila je ovo predivna prilika da odgledam filmove iz holivudske produkcije za koju ne bih rekao ni da postoji. Komedije kojima se ne smejes cak ni kada kecapom isprskaju glavnog glumca ili akcione filmove u kojima superheroj sve resava u zadnji 2 minuta filma i to naravno pesnicama.

Lep air-bus, udoban, usluga dobra. Klopa solidna. Izbor muzike takodje dobar.

I onda sletanje u Dohu. Aerodrom unutra nije veci od Beogradskog, samo je bar 20 puta puniji I frekventniji. A I povrsina piste je isto toliko puta veca. Tu sam nasao neku konekciju koja mi je omogucila da promenim statuse koje ste pratili kako se ne biste mnogo nasekirali zbog mene  Klopao sam nesto za sta kazu da je piletina. Ubacio jos jednu valutu u novcanik i na jedvite jade ubio skoro 3 sata slobodnog vremena. Prosto covek nema sta da radi tamo.


Poleteo sam za Kuala Lumpur oko pola dvanaest i odmah na satu dodao pet sati, sto je ukupno 7 sati od Beograda. Kazu da se ovako covek lakes prilagodi mestu gde putuje, nego da to uradi u samom trenutku dolaska.

U inat svima koji su ocekivali zanimljive BBC vesti za sada je sve islo dobro :)

Beograd – Atina

Lep I sredjen aerodrome “Nikola Tesla”. Sav sija I bljesti. Cak su I kaficimoderni, poa veoma podsecaju na one u inostranstvu. Samo sto su verovatno zbog sindikata zadrzali starije gospodje kao ugostitelje (zle duse bi ih nazivali brkatim babama). Cetiri put ate pita sta hoces, ckilji dok kuca u kasu. Sve ostalo pretpostavljate.

Uf, taj ATR. Avion koji je pravljen za patuljke, ili mozda za Slovene bas kada su se doselili. Medjutim pored toga sto uvek izadjem sa modricama na kolenima i temenu na sve to nego jos imam I zujanje u usima od dobre izolacije. A da se plasim aviona, stalno bih video scenu kako gremlini kidaju jednu po jednu elisu.

No sve je dobro proslo, cak su i sendvici bili ok, mada bih ih pre nazvao posluzenjem na koktelu.

Stigli smo u transfer zonu, a tamo na salteru nema nikoga. Samo obavestenje fontom 10 da treba pozvati neki broj telefona. Nakon toga je dosao neki mladic i pitao da li mi letimo za Kulala Lumpur i uzeo nam pasose i karte i rekao da ce doci za 3 minuta. Posle 30 minuta sam vec sebe video pored nekih imigranata kako cekam privremeni pasos. A pojavio se tek posle sat vremena, pa je ovo bio najduzi chek in koji sam doziveo.

Ali sam bio srecan, jer bolje cekanje na aerodromu nego u nekom cumezu.

sreda, decembar 05, 2007

Viza za Maleziju

Evo ako se neko sprema da otputuje u dalku nam i prijateljsku Maleziju nekoliko informacija o viznom rezimu.

Nasa zemlja je jedna od dve zemlje Evrope kojima treba viza. SReca pa smo se razdvojili sa Crnom Gorom inace bismo kao SCG bili jedina zemlja :)

Ambasada na Dedinju, blizu Kluba poslanika. Na kapiji prvo iznenadjenje. Sluzbenik izlazi iz kucice i sa velim osmehom nas pita sta nam treba. Odmah nas najavljuje i ispraca do lepe zgrade.

Unutra nas docekuje prijatna atmosfera, sa foteljama i lepim materijalima o Maleziji. Mi se nauceni na Sengen vize raskomotili ocekujuci detaljnu kontrolu svih dokumenata. Medjutim nakon brzog pregleda dokumenata, tj nakon 30 sec dobijamo odgovor da je sve u redu.

Kazu, lepe ste hotele odabrali :)

Javi ce nam kad budu gotove vize. Na izlazu nam daju materijale o turistickim informacijama.

Mislim da nije ni bilo sumnje da cemo ove petoevarske vize lako dobiti.

Vec sutradan ujutru lep zenski glas nas obavestava na mobilni da mozemo da dodjemo po vize.

Nakon preuzimanja sa osmehom nam zele lep provod.

Nije bajka.

Otvaramo pasose, lepe pecat vize, a na dnu... Crvenim mastilom odstampano da je posedovanje ilegalnih susptanci kaznjivo smrtnom kaznom.

Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz.

Jeza vas podidje bez obzira sto nikada sebe niste videli kao medjunarodnog trgovca drogom. Odmah mi je nekoliko filmova pred ocima.

No to ce verovatno biti samo jedna od anegdoti sa ovog putovanja.

Pisemo se iz egzoticne Malezije.

Inverzne obaveze

Prethodnih dana sam se osecao pomalo cudno. paralelne obaveze na poslu, ali i pripreme za Petnicku konferenciju i odlazak na konferenciju u Kuala Lumpur.

No iako Petnicka konferencija pocinje sutra, a u maleziju idem u subotu, morao sam ovih dana vise da se spremam za Maleziju. Jer cu se iz Petnice malte ne vratiti direktno za polazak na aerodrom.

Potpuno cudno i inverzno. Sve vreme ti veci prioritet u spremanju ima kasnije putovanje.

Ali sta ces.

Sto bi rekli "Gde su mladi tu je sala".

Evo obecanog bloga

Znam da sam vas sve naucio da kada god negde otputujem dobijete bar jedan e-mail o tome kako se provodim i kako je tamo gde sam.

Rim, Bukurest, Zeneva, Tunis, Atina, Bombaj....

Odlucio sam da sada ovako pisem svoje utiske, jer ce mnogo vise ljudi moci da dobije zanimljive informacije.

E sad da li ce ovo da preraste i u nesto vise od povremenih postova sa putovanja, to niko ne zna.