Beograd – Atina
Uf, taj ATR. Avion koji je pravljen za patuljke, ili mozda za Slovene bas kada su se doselili. Medjutim pored toga sto uvek izadjem sa modricama na kolenima i temenu na sve to nego jos imam I zujanje u usima od dobre izolacije. A da se plasim aviona, stalno bih video scenu kako gremlini kidaju jednu po jednu elisu.
No sve je dobro proslo, cak su i sendvici bili ok, mada bih ih pre nazvao posluzenjem na koktelu.
Stigli smo u transfer zonu, a tamo na salteru nema nikoga. Samo obavestenje fontom 10 da treba pozvati neki broj telefona. Nakon toga je dosao neki mladic i pitao da li mi letimo za Kulala Lumpur i uzeo nam pasose i karte i rekao da ce doci za 3 minuta. Posle 30 minuta sam vec sebe video pored nekih imigranata kako cekam privremeni pasos. A pojavio se tek posle sat vremena, pa je ovo bio najduzi chek in koji sam doziveo.
0 Comments:
Post a Comment
Subscribe to Post Comments [Atom]
<< Pocetna stranica