nedelja, decembar 09, 2007

Beograd – Atina

Lep I sredjen aerodrome “Nikola Tesla”. Sav sija I bljesti. Cak su I kaficimoderni, poa veoma podsecaju na one u inostranstvu. Samo sto su verovatno zbog sindikata zadrzali starije gospodje kao ugostitelje (zle duse bi ih nazivali brkatim babama). Cetiri put ate pita sta hoces, ckilji dok kuca u kasu. Sve ostalo pretpostavljate.

Uf, taj ATR. Avion koji je pravljen za patuljke, ili mozda za Slovene bas kada su se doselili. Medjutim pored toga sto uvek izadjem sa modricama na kolenima i temenu na sve to nego jos imam I zujanje u usima od dobre izolacije. A da se plasim aviona, stalno bih video scenu kako gremlini kidaju jednu po jednu elisu.

No sve je dobro proslo, cak su i sendvici bili ok, mada bih ih pre nazvao posluzenjem na koktelu.

Stigli smo u transfer zonu, a tamo na salteru nema nikoga. Samo obavestenje fontom 10 da treba pozvati neki broj telefona. Nakon toga je dosao neki mladic i pitao da li mi letimo za Kulala Lumpur i uzeo nam pasose i karte i rekao da ce doci za 3 minuta. Posle 30 minuta sam vec sebe video pored nekih imigranata kako cekam privremeni pasos. A pojavio se tek posle sat vremena, pa je ovo bio najduzi chek in koji sam doziveo.

Ali sam bio srecan, jer bolje cekanje na aerodromu nego u nekom cumezu.

0 Comments:

Post a Comment

Subscribe to Post Comments [Atom]

<< Pocetna stranica